Kada odrastaš u okruženju koje stvara famu da za svaku našu radnju i oporavak od iste postoji nešto što možeš uzeti prije ili kasnije naći ćeš se u problemima…
Ljudi uzimaju tablete da bježe od depresije, da mogu upražnjavati seksualne odnose, uzimaju narkotike da budu fokusirani ili još gore da budu ono što po prirodi nisu…
Fitness se savršeno uklapa u tu priču, nekada su samo oni najpredaniji i s najdominantnijim genetskim potencijalima svojim izgledom plijenili pozornost…
Danas čak ne moraš biti ni pretjerano predan ako si spreman potrošiti dovoljno novaca i pritom te nije briga za zdravlje…
Nikada nismo svjedočili toliko instant tijela ali ono što je još indikativnije…
NIKADA NIJE BILO TOLIKO LJUDI ATLETSKOG IZGLEDA A DA SU MENTALNO I PERFORMANSAMA DALEKO OD SLIKE KOJE PRIKAZUJU…
Takvi se uzimaju za idole jer svijet je danas sve manje realan a sve više virtualan a u toj dimenziji su sve nadogradnje dozvoljene dok rok trajanja nije bitan jer svi i tako brzo dosade…
Konzumerizam vlada…
U fitnessu energija je sve, umor je taj koji nas tjera stimulansima…
Ta priča traje kratko i cijena koju plaćamo je velika…
Ako želite opstati i trajati onda žudnju za sve više i više energije prebacite na onu prema više sna.
Kada posjetite gym učinite to kratko, iznimno čvrsto i precizno kao kirurškim nožem jer taj će vam pristup dati pravu informaciju ali i vrijeme za oporavak koje je krucijalno za progres i zdravlje prije svega.
Osobno spavam premalo no pokušavam to učiniti što kvalitetnije pa ću vam podariti moj recept:
Zahvalnost…
Na kraju dana razmišljajte o onome što imate u svom životu, počevši od ljudske esencije zdravlja, obitelji i općenito međuljudskih odnosa…
Razgovor, zagrljaj, poljubac ili samo blizina…
Slijedi ostvarivanje…
Što sam naučio…
Kako sam danas pomogao drugima …
Koje poruke šaljem okolini…
Kada zadovoljim navedeno san je možda kratak ali vrijedan, iz istog dolazi energija…
Dolazi stabilnost …
Dolazi život…
Ciljeve moramo imati, no fokus je na proces…
Jer tada slavimo svaki dan kao put prema istima…
Jer tada ne čekamo naše vrijeme nego svaki trenutak ima svoj smisao…
Roni Kovačić
