TERETOM U ŽIVOTU KAO I ONIM U TRENINGU MORAMO VLADATI…
SLIJEDI ADAPTACIJA I PROGRES…
POSTAJEMO JAČA I BOLJA VERZIJA SEBE…
Kada kod čučnja šipku samo oslanjate na leđa ona kreira nelagodu, kako teret raste nelagoda se pretvara u bol te razmišljate o ručniku ili spužvi koja bi isti ublažila.
Ono o čemu ne razmišljate je činjenica da nije problem u šipci nego u vašoj aktivaciji.
Nismo je stisnuli na sebe prije udisaja i pozicionirali se na čitavo stopalo pa je prvi prihvatni mišić u ovom slučaju trapez taj koji je stabilizira umjesto našeg trupa i nije ni čudo što nas to boli…
Situacija je slična i s rukavicama, za rekreativce žuljevi su tu zbog nedostatka stiska ali i nepravilnog motoričkog obrasca gdje kroz pokrete sustavno izlazimo iz težišta pa teret ne stabiliziramo trupom nego muskulaturom ekstremiteta i tetivno zglobnim sustavom…
Stopalima nam ne paše tvrdo pa kupujemo obuću koja nam je ugodnija ali samim time oduzima stabilnost kao preduvjet za aktivaciju i generiranje sile…
Sve smo slabiji, nesposobni za stisak, a stopalima gazimo kao da nisu naša…
Noge su nam poput štula…
Primjer…
Šamar opuštenog dlana bolan je za onoga koji ga prima ali neugodan i za onoga koji ga daje…
Ako dlan stisnete i stabilizirate se on postaje oružje…
Isto je i s našim stopalima, ako se mi samo oslanjamo na zemlju svaka neravnina stvara nelagodu međutim ako hodamo po kamenju, skačemo pa čak i trčimo bosi bol nestaje jer površina stopala postaje stabilizacijska površina te mi kočenje i stres amortiziramo čitavim tijelom.
Jučer sam imao priliku odraditi trening sa 17 godišnjim nogometnim golmanom, malo stabilizacije i propriocepcije te mrtvo dizanje isključivo izdržaji…
Skok u dalj smjesta 15 tak cm više, dinamometar pokazuje 25 posto jači hvat nego na startu treninga….
Danas testirali jednu 15 godišnjakinju, također sportašicu koja je na svom treningu podigla 80 kg mrtvo na svojih 60-65 kg…
Zvuči respektabilno dok ne shvatite da uopće ne zna kako skočiti s mjesta te da prve pokušaje nije išlo više od 150 cm što govori u prilog činjenici da ne generira silu iz nogu nego se na iste samo oslanja…
Njezin deadlift ne ukazuje na ništa drugo no na sposobnost preživljavanja, do kada vidjet ćemo…
Netko bi trebao preuzeti odgovornost …
Ponovo protokol stabilizacije i propriocepcije, izometrijski deadlift, skok s gumom i porast od 15-tak cm u skoku i nekoliko kg u stisku…
Što god radili u vašem treningu jakosti nije ideja da imitirate pokret nego osjećaj koji isti proizvodi…
Morate vladati otporom…
Posjedovati ga..
Biti jedno…
Ključna riječ je intenzitet…
Kada je to slučaj pokret koji izvodite ima transfer u sve životne aspekte…
Vi ne vježbate…
Vi trenirate…
Roni Kovačić
