Ogromna količina informacija na netu nije plus nego buka u komunikacijskom kanalu, a često iza svega stoji isključivo marketing orijentiran na prodaju sportske prehrane ili planova treninga i prehrane nekoga tko je ...
ATLETSKO TIJELO JE ŠIROK POJAM…
NO DANAS JE MAHOM VEZANO ZA ONAJ VIZUALNI DIO, POSEBICE KROZ POJAVU DRUŠTVENIH MREŽA…
“MOTIVIRANI” SMO SVAKOG DANA SA BEZBROJNIM FOTKAMA SA TRENINGA, TRBUŠNJACI I GLUTEUSI IZLIJEĆU NA SVAKOM KORAKU UZ NARAVNO SLIKANJE HRANE I
PRIPADAJUĆIH SUPLEMENATA…
“MIJENJAJU” NAM ŽIVOTE LJUDI KOJI PRAKTIČKI NIŠTA DRUGO I NE RADE NO TO JE NAJČEŠĆE SEGMENT KOJI UVIJEK ZABORAVIMO UVIDJETI…
Primarni problem trenažnog i prehrambenog procesa koji je orijentiran isključivo na izgled što praktički tražimo sportski rezultat, frekventne treninge, posebno isplaniran oporavak i podređivanje svih životnih obaveza a da uz to možda nikada duhom nismo bili sportaši…
Devijacije u ponašanju i asocijalnost su normalna pojava kada se podređujemo cilju, sportaš mora imati jak ego inače će rezultat izostati.
Ogromna količina informacija na netu nije plus nego buka u komunikacijskom kanalu, a često iza svega stoji isključivo marketing orijentiran na prodaju sportske prehrane ili planova treninga i prehrane nekoga tko je u svom predstavljanju zaboravio izostaviti kompletnu listu “suplementacije”…
Zašto bi to uopće činio kada ovako izgleda natprosječno, što znači da osim što je genetski obdaren njegovo znanje i principi garantiraju uspjeh samo se javite.
Prava manija online treninga polako se sliježe u posljednje vrijeme, šetanje od trenera do trenera ne poluči rezultate pa se i sami okrećemo tajnama…
Cure ili dečki bez nekog pravila danas su jednako spremni prvenstveno zbog isticanja riskirati zdravlje na razne načine…
Katkad isključivo za društvene mreže…
Džabe su lajkovi kad kola krenu nizbrdo…
ŠTO ONDA UČINITI DA OSTANEMO ZDRAVI A IPAK IZGLEDAMO SVE BOLJE ?
Krenimo od osnova…
METABOLIZAM JE JEDNOSTAVNO REČENO SPOSOBNOST TIJELA DA APSORBIRA HRANU…
Matematički je vezan uz količinu vaših mišića jer u njima se nalaze inzulinski receptori koji potiču gušteraču na rad kada hrana dođe u tijelo…
Opet te iste mišiće kreiramo kroz kontinuiranu adaptaciju i oporavak od iste dakle težinski trening i razvoj jakosti kroz vrijeme.
No, ipak moramo znati da svi mišići ne troše jednako i da je na duge staze iznimno bitno od čega se sastoji vaš trenažni program ako ciljate na podizanje metaboličkog potencijala.
Da bi shvatili zašto je to tako morali bi razlikovati termine funkcionalne i strukturalne hipertrofije.
Pojednostavimo….
Ako trenirate jakost kroz bazne vježbe 3 do recimo 6 ponavljanja radite na funkcionalnoj hipertrofiji. Vaša muskulatura neće značajno povećati svoj volumen ali je metabolički vrjednija jer nju sustavno koristite u svim ostalim aktivnostima koje radite pa bi u kombinaciji s nekom kardio aktivnošću to bio najbolji recept za zdravlje i kvalitetno življenje.
Strukturalna hipertrofija je ona vanjska, vizualna a u pravilu ne služi puno više od toga, samim time što ne pridonosi kretanju govori o tome koliko je metabolički bitna. Trening za nju je vrlo jasan, veći broj ponavljanja, izolacije, kraće pauze gdje je stalni naglasak na tenziji kako se sve ne bi pretvorilo u trening za mišićnu izdržljivost….
No tek onda kada smo odradili bazu kroz trening jakosti koja nam garantira neuropovezanost kako izolacije ne bi bilo puko pokretanje tereta od točke A do točke B…
Aktivacijom velikih mišića stvaramo oslonac za male i stvari krenu svojim tokom…
Dakle ideja da ćete trenirati samo gluteus, trbuh ili ruke bez baze ne drži vodu i ako živite u toj iluziji vrijeme je da s marketinga pređete na edukaciju…
I sada dolazimo do najbitnije stavke za održivost a to je planiranje, za više mišića treba više treninga, više hrane i više odmora a sve to znači manje života…
Dajte si vrijeme, sport je to, proces…
Zaboravite oglašavanje kojim ste bombardirani…
Najnovije…
Najbolje..
Najjače…
Svega nekoliko tjedana…
Za ljeto…
Sve je to droga modernog doba, instant gratification dok je sport uloženi rad kroz vrijeme…
Čekaš, radiš, čekaš, živiš, navika postaje nešto što ne opterećuje…
Postaje dio nas..
Proces više nema rok..
Proces je život…
Cilj se dešava svakoga dana…
Sustavno postajemo bolja, jača i oku ugodnija verzija sebe…
Delayed gratification garantira razvoj radnih navika, teško nas gradi i vjerujte traje koliko god želite…
– Roni Kovačić